Pozdrav ekipa!

Prije svega, nadam se da ova objava ne ide protiv pravila na /r/croatia

I ne, ovo sve što ćete vidjeti nije napisano ChatGPT-em tako da relax.

Naime, već godinama koristim Reddit i ne mogu vjerovati koliko često u zadnje vrijeme viđam objave tipa "Kako pronaći curu", "Kako prihvatiti da ću cijeli život ostati sam", "Gdje naći curu u Zagrebu" i slično.

Cilj ove objave je da svojim savjetima i informacijama pomognem muškarcima na Redditu koji su single i misle da je nemoguće pronaći curu u današnje vrijeme.

Tko sam ja da uopće dijelim savjete?

Odmah da kažem da nisam guru, nisam coach, ne glumim eksperta.

Reći ću samo da sam lik koji je prošao jako puno cura u zadnjih 10 godina i pronalazio cure na sve moguće načine - uživo, dejting aplikacije, Instagram, preko prijatelja, you name it.

Također, prošao sam sve, od cura u ranim 20-ima pa sve do cura u kasnim 40-ima.

Da odma ubijem sve moguće stvari koje će neki pomisliti:
- Nisam maneken (znači prosječna faca, visina i građa)
- Nisam tatin sin s novom BMW peticom
- Nisam celebrity
- Nemam dobar auto
- Zarađujem malo više od prosjeka

Pomaže li nadprosječan izgled? Definitivno pomaže.
Pomaže li BMW petica? Definitivno pomaže.
Pomažu li pare? Definitivno pomažu.

Ali, ovdje nam nije cilj igrati takvu igru nego igrati igru kada vi znate "ono nešto" i možete imati ženu bez svih tih stvari koje pripadaju kategoriji "logičke vrijednosti" (uskoro ću se dotaknuti tog pojma)

Fizički izgled

U većini slučajeva, vaš fizički izgled nije problem.

Izgledat “normalno” i ne imati 50 kg viška definitivno pomaže.
Ići kod frizera svako malo i ne izgledat kao neandertalac definitivno pomaže.
Brinuti se o svom fizičkog izgledu koliko god je moguće definitivno pomaže, ali…

Problem kod većine vas je što ste dosadni, čudni, ne znate vodit razgovor i biti s vama je dosadno kao kad čekate red u Hrvatskoj Pošti i ispred vas je 25 ljudi.

Cure NE biraju najzgodnijeg lika u prostoriji nego onog s kojim se osjećaju “živo”.
- Je li joj zabavnije i zanimljivije s tobom, nego bez tebe?
- Ako je odgovor DA, velike su šanse da će htjeti još i opet.
- Ako je odgovor NE, bye bye pozdravi se s njom.

Dokaz za ovo vam je to da ste sigurno do sad upoznali barem jednog lika koji je prosječnog izgleda, nema para, nema auto i definitivno nije ništa “spešl”, ali na neku foru uvijek ima neku curu.

Ta fora je to da cure nešto osjećaju s njim što s vama nijedna ne osjeća, zato i jeste single.

👉 Gledajte fizički izgled kao "ulaznicu" i ništa više.

3 Vrste Vrijednosti

Sjećate se kada sam na početku spomenuo nadprosječan izgled, BMW peticu i pare, i rekao da to definitivno pomaže?

E super, sjećate se.

To troje pripada kategoriji "logička vrijednost" i svakako je bonus da imate logičku vrijednost koliko god je moguće, ali veći fokus vam mora biti na emocionalnoj vrijednosti, odnosno što žena osjeća s vama.

Ta emocionalna vrijednost vam je odgovor zašto neka prezgodna cura dejta naizgled "prosječnog" lika, sve njene frendice su zbunjene, a ona govori “ne mogu vam to objasnit cure, ali moj Ivan ima ono nešto…”

To “ono nešto” nije k*rac od 23 cm nego je to da je Ivan zabavan, smiješan, zajebava se, ima savršen “flirt-to-roast ratio” i ona se osjeća PREDOBRO kraj njega.

Uz to, Ivan je muškarac, radi na sebi koliko može, jasno pokazuje da ju želi i budi sve u njoj (čitaj: napaljuje ju).

Dok s druge strane, njoj se nabacuje ljigavac na poslu koji vozi novu BMW sedmicu i pun je para od roditelja koju su mu ostavili apartmane, ali je creepy, naporan, dosadan i ima krindž fore.

Taj ljigavac se može pozdravit jer neće umočit u nju za 3 života.

Također još jedna bitna, a to je seksualna vrijednost.
Osjeća li da je privlačiš kao muškarac, ili kao prijatelj?

Kada se spoje emocionalna i seksualna vrijednost, možeš biti broke sa 13€ na računu i živjeti u maminom podrumu, ali cure će "padati na tebe".

Svakako preporučujem svim muškarcima da se posvete svim vrijednostima.

Ako možeš raditi na sebi, na svom biznisu, zarađivati pare, vozit skupi auto, naučiti 5 jezika, zašto ne?

Ali, nemoj misliti da će to kompenzirati za tvoju dosadu i to što si socijalno čudan.

Gdje upoznati curu?

Iz mog iskustva, ne postoji najbolje mjesto za upoznavanje.

Znam da sam vas razočarao jer nisam rekao planinarenje.

• Ako ne voliš planinarenje, ne idi na planinarenje.
  
• Ako ne voliš knjige, ne idi u Nacionalnu Sveučilišnu Knjižnicu glumiti da te zanima.
  

Cura se ne “forsira”.

Ali postoji jedno pravilo koje vrijedi 100%:
👉 Ako sjediš doma i čekaš, ništa se neće dogoditi.

Nijedna cura ti neće doći Overseas Express-om dok gledaš serije na Netflix-u i refresh-aš Reddit.

Umjesto da se pitaš "gdje su cure?", pitaj se:
- Jesam li društveno aktivan?
- Jesam li uopće vani među ljudima?
- Radim li nešto u životu osim posla/faksa i Reddita?

Cure možeš upoznati:
- preko prijatelja i poznanstava
- u izlascima
- na mjestima koja te stvarno zanimaju (tečaj, sport, hobi, putovanje, posao, volontiranje)
- na aplikacijama (da, i tamo, ali to je posebna igra)

Poanta je sljedeća:
Što si više u opticaju, više šansi imaš da se spojiš s nekim.
Što si zatvoreniji i pasivniji, manje šansi imaš.

A istina je, nije bitno gdje ju upoznaš. Bitno je kakav si kad ju upoznaš.

• Ako si zanimljiv, normalan i zabavan → možeš ju upoznati i u redu za kebab.
  
• Ako si naporan i dosadan → neće ti pomoć ni "najbolja lokacija".
  

Gdje sam upoznao najbolje cure?

Iskreno? Uživo. Na random lokacijama, od centra grada pa sve do reda u pekari.

Najbolje, najzgodnije i najnormalnije cure koje sam upoznao su bile dok sam radio tzv. cold approach.

Odnosno “hladni prilazak” (prijevod je užas, znam).

Što je cold approach?

Ukratko, cura te ne zna, ti joj priđeš kao potpuni neznanac i upoznaš se s njom, popričaš, vidiš kakav je vajb i ako je sve u redu razmijenite kontakt.

I da odmah riješimo sljedeće… Cold approach NIJE creepy kao što neki kažu.

• Creepy je kad buljiš u curu sat vremena u kafiću kao da si seksualno ugrožen i ne priđeš joj da se upoznaš.
  
• Normalno prići, upoznati se i pokazati interes → to je muški potez.
  

To znači da si skupio svoja mala muda, pokazao da znaš što hoćeš i prišao.

Zapitaj se: kako su se tvoj majka i otac upoznali prije 20–30 godina?

• Jel tata slao mami Instagram DM?
  
• Jel joj lajkao story tri dana zaredom?
  

Naravno da nije. Skupio je muda i prišao.

Isto vrijedi i danas.

Da, možeš preko aplikacija, možeš preko Instagrama, ali ništa se ne može usporediti s tim kad uživo pokažeš da si muškarac koji zna prići, predstaviti se i voditi igru.

Cold approach je vještina koja se vježba kao i sve ostale vještine na ovom svijetu, ali želim sve vas motivirati da više prilazite jer će vam promijeniti život.

Dejting aplikacije

Znam, znam, svi ste na Tinderu i sličnim dejting aplikacijama jer su jako popularne.

A zašto? Zato jer su comfort zone. Ležiš doma, scrollaš, lajkaš i napišeš nešto. Nema stresa.

Iskreno, ja sam imao uspjeha na dejting aplikacijama, ali ako mene pitate, dejting aplikacije su NAJGORE.

Da, definitivno najgora opcija ikad za traženje partnera u 2025. godini.

Znam da, ima milijun priča gdje je netko upoznao nekog i na kraju završio u braku, ali toplo vam preporučujem da ne trošite energiju na dejting aplikacije.

Zašto?

• Cure tamo imaju nenormalan broj opcija.
  
• Inbox im izgleda kao kolona automobila na Lučkom u špici sezone.
  
• Čak i meni, s godinama iskustva, Tinder zna biti težak.
  

Mogu misliti kako je nekome tko friško koristi Tinder, a nema tu sreću da je top 10% po fizičkom izgledu.

👉 Treba previše truda, energije i vremena za premalo rezultata.

Realno, više uspjeha imat ćete da priđete uživo nego s Tinderom.

Kad priđeš uživo, već si ušao u 1% muškaraca koji imaju muda, a na aplikaciji si samo još jedan swipe u moru od 300 drugih.

Zato, možete vi igrati i igru aplikacija, nema problema, ali ako mislite da će vam to riješiti sve probleme → zaboravite.

Što je meni najviše pomoglo s dejtingom?

1. Teretana
   Nisam postao bodybuilder, ali trening mi je dao dvije stvari: bolji izgled i još važnije → samopouzdanje.

   Svaki put kad mi se netko žali da mu ne ide sa ženama, prvo mu kažem da krene u teretanu.

   Poanta je to da je teretana jedna od NAJBOLJIH stvari koje možete napraviti za sebe.

   Cure će vas “po defaultu” više gledati jer ste fizički privlačniji i dobit ćete samopouzdanje koje vam ništa drugo neće dati.

2. Socijalizacija
   Gurao sam se van među ljude što je više moguće. Čak i kad mi se nije dalo. Nova društva, događaji, putovanja, random izlasci. Jednostavno sam bio u opticaju, komunicirao s ljudima i davao sve od sebe.

3. Učenje komunikacije i psihologije
   Čitao sam knjige, videe i članke o komunikaciji, dejtingu, psihologiji privlačnosti. Ali nisam stao samo na teoriji, sve sam isprobavao u praksi.

4. Ponavljanja
   Kao u teretani. Svaki prilazak, svaki razgovor je još jedno ponavljanje.
   Prvih 100 puta bilo je krindž, ali nakon 200+ sve sjedne.

   Shvatiš da se ništa strašno ne događa i postaneš opušten.

Zaključak

Mogao bih još satima pisati jer postoji milijun drugih stvari koje su bitne u dejtingu - od prvih spojeva, komunikacije, flerta, pa sve do dugoročnih odnosa.

Ali da sve prođem, trajalo bi jako dugo.

Poanta je jednostavna:

👉 Dejting je kao i sve drugo u životu. Ako želiš rezultate, moraš raditi na tome. Ništa neće pasti s neba.

I moram biti brutalan: konkurencija među muškarcima danas je veća nego ikad.

Ako se ne trgnete i ne počnete raditi na sebi (izgled, komunikacija, samopouzdanje, iskustvo), velika je šansa da ćete ostati single.

Možda ne godinu, dvije, nego cijeli život. Zvuči grubo, ali je istina.

Ne znam zašto je na Balkanu toliki tabu pričati o dejtingu. Čim netko spomene da uči dejting ili radi na tome, odmah ga masakriraju i rugaju mu se.

A zapravo, dejting je vještina kao i svaka druga. Možete ju naučiti, uvježbati i postati bolji.

Ja sam pola života bio nesposoban sa ženama. Mislio sam da "nemam sreće", da sam proklet ili da je problem u svemu osim u meni.

Tek kad sam krenuo raditi na sebi, fizički, psihički i socijalno, sve se promijenilo.

Ako ništa drugo, zapamtite ovo: možete naučiti biti bolji sa ženama. Ali morate početi.

Ako netko ima bilo kakvo pitanje ispod, slobodno pitajte i maksimalno ću se truditi odgovoriti i pomoći.

P.S. Zaboravio sam spomenuti noćne klubove. Noćni klubovi su definitivno najgore mjesto ikad za traženje cura. Ako idete u klub s ciljem da ćete naći žensku, samo ću reći sretno.

O tome sam pocela razmisljati kada sam vidjela post na fejsu o liku koji lowkey prijeti zenama da nas muskarci nece htjeti niti ce nas zeniti ako cemo inzistirati na zenskim pravima i/ili feminizmu.

Cesto pricamo u grupnim chatovima o vezama i potencijalnim brakovima. Niti frendice iz osnovne, srednje pa ni s faxa ne sanjare o braku. Mnoge su i direktno rekle da to nije za njih.

Prosli mjesec sam bila na kavi s obiteljskom prijateljicom koja je u srednjim 40-ima. Nikad se nije udala i nema djece. Priznala mi je da se je naslusala sranja i prodika od drustva i obitelji dok su se (skoro sve) njezine frendice udavale u njihovim 20-ima i 30-ima. Sada je pola tih frendica razvedeno, a druga polovica ozbiljno razmislja o razvodu i odlasku od supruga.

Razlozi nisu nevjera niti novac, vec balkanski patrijarhalni mentalitet - sve je na zeni. Njihovi supruzi ih ne postuju i to je postalo toliko ocito da je zenama tog dosta.

Cijela zensko-muska situacija je toliko izvitoperena u internetskim muškim vodama - da zene samo cekaju biti stay at home wives and moms, da su gold diggerice, da su za nista, samo za kuhinju i madrace, da su ocajne za muskom paznjom.... A te iste zene sve manje zele veze i brakove.

Zdravo komšije, lično bih se zahvalila Hrvatskoj i hrvatima nakon odrađene prve sezone na moru, bila sam smeštena u malom gradu blizu Šibenika sa par drugarica. S obzirom da smo iz manjeg mesta iz Srbije gde su ljudi uglavnom zatvoreni, punili su nam glavu svakakvim mislima. Zato pišem ovako javno, jer se moje mišljenje potpuno promenilo, kao i mojih drugarica. Od hiljada ljudi koje smo opsluživali, nijedan pogrešan pogled ili nešto slično, kulturni i pristojni ljudi, posebno Zagrepčani. Gazda lokala je također bio prijazan. Mnogo uspomena, kupanja, zabave. Stekli smo gomilu prijatelja iz svih krajeva Hrvatske. Odlično smo zaradile za 2 meseca zarade možemo udobno da živimo u Srbiji do idućeg leta. Zato vam mnogo hvala na prilici i vidimo se sledeće godine, ja se lično nadam i na dulje. 🇭🇷❤️🇷🇸

Ovaj trend primjećujem još negdje od pandemije, i, izgleda, ne posustaje.

Birc u kojem si visio do ranojutarnjih sati zatvara u ponoć, tobacco gdje ste išli po cuge, pljuge i snackove i gdje su u 2-3 ujutro bili redovi od par desetaka ljudi isto stavlja ključ u bravu otprilike u isto doba, pekare i fast foodovi gdje ste se išli naklopati radi do 22, itd itd.

Ok da je to bila privremena mjera tokom korone, ali ona je odavno prošla, a vidim da se ovaj trend i dalje nastavlja, pa redovito imam iskustva da se zaputim u neki lokal gdje smo još pred koji tjedan ili mjesec bili do ranih jutarnjih sati, pa poljubim vrata, ili da netko tipa poslije koncerta ili kina predloži da odemo u neki birc, pa im moram saopćiti žalosnu vijest da dotični već neko vrijeme zatvara u ponoć, i sl.

Umišljam li ja samo, ili doista noćni život u Zagrebu odumire zadnjih godina? Kakvo je vaše mišljenje o tome?

TL;DR - Mladi muškarci u Hrvatskoj pate od kronične nejebice i to uvelike nazaduje naše društvo.

Dakle, nije ništa novo kad utvrdimo da se velik broj mladih ne seksa dovoljno. Pod "dovoljno" mislim - onoliko koliko bi željeli. Nećemo ulaziti u krajnosti (iako su i one često rezultat navedene nejebice), no većina mladih muškaraca ima katastrofalan stav oko seksa, vlastite seksualnosti i općeg društvenog odnosa prema seksu. Sve to povlači za sobom konzervativizam, omalovažavanje suprotnog spola, gubitak motivacije za poboljšanjem, usmjeravanje energije na debilne stvari itd. Dovoljno je pogledati državu i čime se narod bavi umjesto da se fokusira na važne stvari. No dobro, krenimo redom.

Najveći problem većine ljudi jest činjenica da puše priče oko nekog "rata spolova". Naš prosječni mladi Hrvat, Ivan Horvat, ljuti se na fiktivni američki članak u kojem John Smith završi u zatvor jer je oslovio Jane Doe nekom pogrešnom zamjenicom. Ili nešto tako debilno. Ivan Horvat, ponukan vlastitom nejebicom, počinje pisati gluposti u komentarima na indexu, Facebooku ili redditu i počne upozoravati hrvatsko pučanstvo na opasnosti rodne ideologije (iako u životu nije vidio trans osobu). Zašto Ivan piše o ovome? Jer je skupio nekoliko odjeba od ženskih i umjesto da se zapita u čemu je problem, lako nađe nešto treće zbog čega "sve ide kvragu". Dobro, čest fenomen, razumljivo. I ja tako kad mi Hajduk izgubi krivim sve osim Hajduka.

Naš Ivan Horvat također previše visi po internetu i drka na pornografiju, vrti Instagram kao da mu život ovisi o tome i bombardiran je fotografijama golih/polugolih seksi žena koje su, naravno, digitalno manipulirane kako bi se prikrili svi nedostatci. Ivan Horvat zatim diže svoje ionako već nerealne standarde i počinje se paliti isključivo na određeni tip žena koje su - vidi vraga - često loše osobe. Možda ovo nije lijepo čuti, ali muškarci si najviše bola zadaju upravo zbog činjenice da dižu na pijedestal žene koje su objektivno prazne, nezanimljive ili loše osobe. Sve su žene iste? Ne. Sve žene traže samo novac? Ne, Ivane, ti samo gledaš ove kojima je novac napet, ostale ignoriraš jer imaš čudne standarde. Sve žene ovo, sve žene ono? Najveća ironija prosječnog mladog Hrvata jest činjenica da je u stanju srati po bilo čemu i opet užasno želi da mu to bude dio života. Ivan Horvat nije u stanju zaključiti što je zajednički faktor svim tim "štracama" koje ga okružuje - to su upravo njegovi kriteriji i standardi. Kad Ivan Horvat počne zdravo pristupati ljudskim odnosima i seksu, i ostalo će doći na svoje mjesto. Do tad, Ivan samo kaki po društvenim mrežama o tome što bi žena trebala i ne bi trebala... brate, ti znaš što želiš od svoje buduće partnerice - okreni se ljudima koji su takvi, ostale ignoriraj!

Također - naš Ivan Horvat nema pojma gdje upoznati žensku osim - u klubu, kafiću ili na poslu. Socijalna inteligencija je uglavnom na nuli kod većine muškaraca i to je žalosno. Ne kažem da trebate maltretirati žene usred trgovine zdrave hrane ili bjesomučno upisivati sve tečajeve planinarenja u Hrvatskoj, ali ne možete se žaliti da ne upoznajete nikog ako izlazite na dva-tri mjesta sve skupa. Samo malo otvoreniji pristup čini čuda. Znam da naša kultura nije baš otvorena za takvu spontanost, ali bogami nije ni cijepljena od iste.

Najvažnija stvar - univerzalna stvar - Ivan Horvat veže svoju vrijednost osobe uz seks, cure i sve što ide uz to. Prosječni Hrvat bi trebao biti opušteniji i baviti se korisnim stvarima, uživati u svojim hobijima i ne opterećivati se glupostima. Ako nema žene, onda se on ljuti i počne daviti ostatak naroda o pravima žena itd. Stvara se određeni echo chamber i što dobijemo? Hrpu mladih, frustriranih momaka koji, umjesto da rade apsolutno bilo što, troše energiju na sranje po ženama. A što je pozadina te ljutnje? Nije to neka urođena "mi protiv njih" karakterna crta - to je do katastrofalnog gospodarskog stanja, trpljenja negativnih vijesti svakodnevno, neizvjesne budućnosti, svega onog što nam svakodnevni život servira.

Sve to ide ukrug i nekima odgovara da narod, odnosno muškarci i žene, ostanu tako "posvađani" kako bi se skrenula pozornost s pravih problema. Prosječni mladi Hrvat bi trebao to osvijestiti i prestati tražiti neprijatelje u suprotnom spolu.

Nakon sto sam ju zamolio da ugasi, pogledala me s onim koji kurac ti oces pogledo i zakolutala ocima. Isla sam odma do vozaca, a ona je odma na stanici izasla

Ne kužim više ovaj subreddit, brate. Svaki drugi post: "Ne mogu prići curi jer je bila s frendicama i nije me pogledala, pa sam mislio da će me javno kamenovati i spaliti na lomači ako joj kažem bok."

Ljudi moji, šta je s vama? Muškarci su postali pipice. Sve nešto: "Cure hoće samo pare, aute, manekene, biznis mogule s vilama,..." A ti, brate, nisi se ošišao tri mjeseca, igrao si LoL 8 sati, drkao si po TikToku i očekuješ da ti padne s neba neka influencerica?

Imam par frendova, svi isti kalup. Ne treniraju, ne ulažu ni u fizički ni u mentalni izgled, komunikacijske vještine na razini poziva u hitnu pomoć, ali su zato eksperti u analiziranju zašto im žena nije poslala emoji niti pala na koljena kad su je pogledali.

Evo tajna: prilaženje i flert nisu supermoći. To su vještine. Nisi se rodio s njima? Nema veze. Nauči. Kreni s "bok", pa s vremenom dođeš do "hoćeš kavu".

I da, odbijanje nije kraj svijeta. Više je muškaraca umrlo od zubobolje nego od pristojnog prilaska curi.

Ajmo, muški. Manje kuknjave, više mu*a.

Jel moguće da isplate bocu sa 3 ipo čaše... Neš više...

EDIT: Primjetila sam da ljude jako buni terminilogija. "AutoritaRNO roditeljstvo oslanja se na stroga pravila i kazne s malo objašnjenja ili topline, dok autoritaTIVNO roditeljstvo također postavlja granice, ali koristi pravedne i objašnjene posljedice uz podršku i dijalog."

.......

Navečer imam viška vremena za razmišljanje o životu i čitanje komentara ovdje i na Instagramu/Facebooku... Otkako sam majka, sve više primjećujem da se na internetu (a i uživo) često autoritativni stil roditeljstva od strane odraslih doživljava negativno. Čini mi se da većina, barem u mojem okruženju, i dalje zagovara autoritarni pristup kao jedini "ispravan".

Jučer je jedna ženska citirala biblijski stih "Tko šibu štedi, svoje dijete ne voli" kao opravdanje fizičkog kažnjavanja i strogog autoritarnog odgoja. I to je bio odgovor ženi koja je rekla kako je svoju djecu uspješno odgojila i disciplinirala bez fizičkih kazni. Ovo je bio jedan od pristojnijih komentara, većina ju je baš lijepo izvrijeđala. Ova je samo indirektno rekla da ne voli svoju djecu jer ih nije tukla.

Općenito volim psihologiju te sam se i prije trudnoće posvetila psihološkim istraživanjima vezanim uz odgoj. Znanstveno je dokazano da djeca koja odrastaju u autoritativnom okruženju razvijaju veću samostalnost, bolje socijalne vještine i samopouzdanje.

Zanima me zašto i dalje postoji tako snažna osuda autoritativnog roditeljstva? Mislite li da je to stvar kulture, čudnih religijskih uvjerenja ili možda nostalgije ("i nas su tukli, pa smo ispali dobro")?

Osobno mislim da nisam baš najbolje ispala 😂 Imam užasno puno mana, najviše vezanih uz nisko samopoštovanje. Odgoj me učinio "people pleaser" osobom, osjećam se poraženo ukoliko drugi nisu zadovoljni nečime što radim. 10ak godina se borim s depresijom, prošla jednu dužu hospitalizaciju. Moji poznanici često komentiraju da sam empatična, draga i dobro odgojena.

Ne znam koliko mi išta od tog vrijedi ako se iznutra osjećam bezvrijedno. Moji roditelji (i većina prijatelja) kritiziraju i osuđuju moj način odgoja. Da ne bi netko krivo shvatio, ne nabijam im na nos da sam bolji roditelj ili slično, nego kritika krene kada na smiren način krenem rješavati "problem".

Npr. jednogodišnje dijete plače na podu jer sam vodu iz čaše prelila u bocu. Sjednem kraj njega i objašnjavam mu da mi je jasno da je malo ljut, ali da boca ima slamku te da i dalje može piti bez da se zalije (itd). Dijete se smiri, zagrli me, uzme bocu koju je prije bacilo i počne piti najnormalnije. Komentar: "Ja si to ne bi dozvolio. Boca bi ti letila u smeće, a ti bi dobila po guzici. Tebe dijete kontrolira i odgaja"

Muž mi je potpora te i on pristupa djetetu na isti način, iako je odgajan drugačije i planirao je odgajati dijete na isti način kao što su i njega njegovi. S time da mi je u početku rekao da ukoliko moj način ne bude funkcionirao da će doći do primjene sile. Do sada se nije žalio.

Imao sam dvije stvari za danas za obaviti u zagrebu. Jedna je bila u divljem naselju blizu Crnomerca. Kao svaki normalni građanin nisam htio parkati na pločnik već ajde budem stao 500m dalje na parking od konzuma da nikome ne smetam. Ogromna jebena greška, put do odredista nije imao uopce plocnik, zavoji kojima ljudi voze ko debili uz zivicu gdje sam se pitao hoce li me tko uopce viditi. Nikada vise.

Nakon toga sam morao skoknuti u Siget dignuti medjunarodnu vozacku dozvolu. U kvartu sam odmah obavio slikanje, preso cestu da skoknem do pekare. Malo si pojeo, pricekao i nakon sto sam uzeo slike prosetao 500m do Auto kluba, bez da se pitam hoce li me netko zgaziti.

Naravno kada je ovakav prostor za zivot, vidio sam i puno vise ljudi da sece vani nasprem prve lokacije. To je ono sto se misli kada se kazu 15minutni gradovi. Doslovno 3 stvari sam napravio u krugu od 500m

Davno sam vidio reddit komentar da je netko pitao ide li tko iz Hrvatske van zbog politike, konkretno nakon pobjede HDZ-a. Ja i moja cura smo upravo to napravili — spakirali stvari i otišli u Austriju u potrazi za boljim životom.

Nismo otišli isključivo zbog politike, ali razočaranje sustavom, korupcijom i osjećaj da se ništa ne mijenja svakako su bili jedan od razloga. Austrija nije savršena, daleko od toga, ali je po mnogočemu uređenija, poštenija i s više prilika, posebno za mlade ljude koji žele raditi i normalno živjeti.

Ako vas zanima šta slobodno pitajte.

Što mislite, hoće li vaš život imati smisla kasnije, kad ne budete više mladi? Mislite li da se ljudi pokaju jer nemaju djecu? Osobno nemam želju biti majka, nemam ništa protiv djece, slatka su mi, sretna sam što mi prijateljice postaju mame (iako mi se teško naviknuti da sam došla u te godine kad se ljudi odluče na to). Bojim se odgoja djece i gubitka spontanosti i slobode. Jednostavno me djeca ne privlače na taj način i već dugi niz godina sam uvjerena da ih neću imati.

Reddit mi je izbrisao prijašnju objavu.

Profil je nakon mog odgovora obrisan. Vidim da je doticni trazio djecji ormar, pa neka spika kako mu je bivsa ukrala novac. Prije 4 dana je trazio nekakvu pomoc, objava je obrisana, al su ostali komentari u kojima se vidi da mu je dosta ljudi uplatilo novce. Ocito mu nije bilo dosta pa je opet pokusao nesto.

Moram se nekom ispovjedit, nedavno me lupila prolaznost života i kako smo zapravo kratko ovdje i sve što radimo je beznačajno.

Naime, žena i ja smo kupili kuću prije dvije godine od nasljednika pokojnika (Čitaj: 12 vlasnika na papiru). Sve smo raskrčili i uredili po našem ukusu. Prilikom izbacivanja starih ormara i komoda naišli smo na 5-6 kutija od cipela koje su bile pune starijih fotografija i još nekoliko albuma, pretpostavljamo da su to sve djeca ili unučad od preminulih. Odvojili smo to u podrum s namjerom da kontaktiram sve bivše vlasnike da si dođu po to jer su to ipak njihove uspomene.

Dvije godine kasnije, kutije i albumi su i dalje stajali u podrumu. Sve bivše vlasnike koje sam kontaktirao ne zanima to i ne treba im. Sada to već poduže tamo stoji i već su si miševi napravili leglo u tim kutijama i što sve ne. Neki dan, žena uređuje naše albume s malom, lijepi fotografije i upisuje datume. Za to vrijeme odlučio sam da oni stari albumi nemaju više što skupljati mišja govna te sam izašao na polje da sve to zapalim. Dok je to gorilo malo sam se zagledao u te goruće slike i zamislio sam se kako u budućnosti samo jedna odluka je potrebna da se izbriše toliko uspomena. Tko zna, možda moja kćer ili njezina djeca budu gledali ovaj album što žena trenutno izrađuje i budu odlučili kako to više nije potrebno. No meni nije i dalje jasno kako nitko od rodbine tih ljudi nije htio niti jednu sliku zadržati, a stvarno ih je bilo mnogo, što proslave, što okupljanja, rođenja djece, vjenčanja itd. itd.

Izgleda da se danas sve svelo na "živi, radi, plati porez i umri". Nema više sentimentalnosti.

Hvala na pažnji.