Nisam znao sa su branitelji isli braniti Hrvatsku s nacistickim dizanjem desnice i da je ovo dozvoljeno u 2025.godini? SRAMOTA

Ovih skoro dva mjeseca nailazim na vijesti i članke koji me apsolutno rastresu; rasprodane AI slikovnice o Domovinskom ratu, devastiranje spomenika, sieg heil se ponosno pokazuje usred gradova, ustaški simboli, dovođenje djece na te koncerte, među takve ljude...

Mladi ljudi, vidno neobrazovani na te teme (ili bilo koje), u crnim beretkama, HOS majicama i odjednom "znaju šta je bilo", pozdrav "Hvaljen Isus i Marija", a poslije toga pjevaju "Jasenovac i Gradiška stara", miješanje vjerskih simbola s nacionalizmom i šovinizmom. Normalizira se mržnja, kvazi-patriotizam, a sve pod paravanom Boga. ljubavi i osjećaja zajednice.

Da ne nabrajam, sve mi to budi užasnu zabrinutost koju stvarno prije nisam osjetio. Brinem se jer slutim gdje to vodi i gdje je takvo ponašanje vodilo u povijesti, čega puno tih mlađih ljudi nije svjesno.

Naravno, konzervativizma i radikalizma je bilo i prije, ali sad mi se čini kako je, i u svijetu i u Hrvatskoj, dobilo ogromnu platformu na kojoj mase, pogotovo mladi, bestidno dijele takve stavove, a vidno su indoktrinirani i čuješ da to nije došlo iz njihove glave. Nemoguće je ne povući tu ružnu korelaciju.

Ne znam dramatiziram li, ali sve više i više toga gledam da mi se u nekim trenucima sloši od jada i brige, dođe da bježim odavde glavom bez obzira, jer me strah eskalacije.

Znam da će ovo neki okrenuti na zajebanciju, što je oke, samo želim vidjeti dijeli li itko isto mišljenje o ovome i kako se nosite s normalizacijom i porastom fašizma kod mladih ljudi?

Tomislavac danas oko 20.30h

Roditelji prepoznajete li svoju krasnu djecu :)

Osim što zagrebačka nadbiskupija još jednom pokazuje svoj lešinarski pristup iskorištavanja prostornih resursa za vlastitu zaradu, iskoristavajući priliku nastalu lošom pozicijom Rebra na kojoj je gotovo nemoguće riješiti problem parkinga i adekvatnog pristupa toliko velikoj bolnici, ovo isto tako pokazuje što se desi kad ostavljaš problem nerješen predugo - naći će se neki lopov da na njemu parazitira.

Od livade i šume, crkva je izgradila (i čini se da planiraju nastaviti širiti) parkirališe od skoro 6500m2, bez ijednog jedinog drveta ili propusne površine, i napravila još jedan prometni bottleneck na ulici ispred škole koja je već godinama problematična jer auti svako tolko udare djecu koja prelaze cestu. Ulaz u parkiralište je preko nogostupa širine cca 80 cm kojim djeca inače idu na najbližu autobusnu stanicu.

Uništavanje prirode - check
Kreiranje toplinskog otoka - check
Zarađivanje na bolesnicima - check
Ugrožavanje sigurnosti - check

Evo surfajuci netom naletim na ovo.

Ako tko ne zna, ona zenska koja se tukla s vozacem ZET-a.

poziranje sa 3 prsta na hvaru; zabrana ulaska u eu

Vezano za ovaj clanak stavljam fotografiju chode koji je nagovorio speeda da mu digne 3 prsta .

Pozdrav svima,

Sustavno godinama se nalazim u prilično neugodnoj situaciji na poslu i volio bih čuti vaša mišljenja i iskustva.

Moj poslodavac je u nekoliko navrata dao do znanja, kroz prilično suptilne ali jasne komentare, da bi trebao biti "fleksibilniji" oko termina godišnjeg odmora jer "nemam drugu polovicu i djecu kao neki kolege" i "ne moram planirati putovanja unaprijed kao oni koji plaćaju kapare za obiteljske odmore".

Ono što me posebno smeta je podton tih razgovora - kao da činjenica što trenutno nisam u vezi ili nemam djecu čini moj slobodni program manje važnim ili legitiman. Implicitno se sugerira da bi trebao biti spreman ustupiti svoje termine onima koji imaju "prave" obaveze.

Razumijem da kolege s obiteljima imaju određena ograničenja kad je riječ o planiranju odmora, ali mislim da moje pravo na godišnji odmor u terminima koji mi odgovaraju nije manje vrijedno zato što nemam iste životne okolnosti. Moja vremenska ograničenja i planovi možda nisu toliko vidljivi, ali to ne znači da ne postoje ili da nisu važni.

Ova situacija me tjera da se osjećam kao drugorazredni zaposlenik, ne želim se žaliti ali podosta me je ta situacija počela živcirati.

Jeste li se našli u sličnoj situaciji? Kako ste je riješili? Postoji li neki način da pristojno, ali jasno postavim granice bez stvaranja nepotrebnih tenzija?

Dakle, radim u inozemstvu sa ljudima iz čitave Europe. I tako kroz razgovor sa ljudima iz Italije, Francuske, Češke čak i Njemačke kada uđeš malo u dubinu shvatiš da i oni imaju slične probleme kao mi. Najam stanova pojede više od pola plaće, ako želiš kupiti nekretninu cijena leti u nebo, puno stranih radnika sa istoka ruši cijenu radnog sata, samim time jača opće nacionalizam, kritike ka EU, inflacija, poskupljenje itd. U biti nismo samo mi ti koji imaju probleme doduše vjerojatno smo subjektivni pa mislimo da je nama najgore. Da se razumijemo nije kod nas sve super i u odnosu na ostatak Europe vjerojatno su naši problemi u državi veći nego u ostalim zemljama ali nismo jedini koji imaju takve probleme. Kad razgovaram s ljudima ko da slušam prosječnog Hrvata...

Bok svima. Ja sam magistar ekonomije (M25) koju sam završio u 9. mjesecu. Ubrzo nakon toga sam našao posao u struci (računovodstvo). Imam dobre kolege, okej plaću za početnika. Posao mi je jako blizu kuće gdje jedem na pauzi. Moj je problem što je prošlo više od pola godine, a ja ništa ne radim. Apsolutno ništa. Odem do pošte, porezne i obavljam neke sitnice na poslu. Zadužen sam za uspoređivanje analitičkih kartica koje sam davno odradio. Ali moji nadređeni ne žele ili nemaju vremena da to pregledaju. Svaki dan im govorim ima li išta za mene da radim. Radio sam od skladišta do marketinga prodaje do mog sektora (računovodstvo). U redu, ide mi staž u struci i oni primaju poticaj za mlade zaposlene. Moje pitanje je što da radim u ovoj situaciji? Mislio sam popričati s direktorom idući tjedan jer je prošlo 6 mjeseci otkako radim, a nisam ništa naučio što se tiče ekonomije i moga posla. Da li da tražim drugi posao ili da šutim jer mi je prelagano za sada?

Evo iz prve ruke. Ljudi žele imati malo mira. Na poslu si okružen ljudima. Bili to kolege, klijenti, poslovni partneri i sl. U nekim branšama toga ima više, negdje manje ali generalno gotovo nitko nije sam na poslu i da nikog ne vidi i ne čuje. Pa dođeš doma, žena, djeca, pas... Tih 15, 20, 45 min kad si sam u autu imaš malo mira. Pustiš si mjuzu koja ti paše i mozak na pašu.

Evo dva primjera iz života. Kolega se doselio u kvart do moga. Nije imao auto. Jel bi meni bilo bad voziti ga na posao i s posla? Nije bad nikakav (kreten samo takav-naravno ja).

Nije mi bilo daleko, jedno 3, 4 min autom ali... taj lik je gotovo uvijek kasnio. Uvijek bi ja njega morao bar 5 minuta, a često i duže, čekati. Pa onda bude sorry, sorry ovo ono. Pa kad bi i sišao ispred zgrade na vrijeme (rijetki petki) "Ej ja bi samo do pekare". Nabijem i tebe i pekaru majmune. Izađi iz stana i odi do pekare prije nego što dođem po tebe. Masu puta sam zakasnio na posao zbog njegovih sranja ali naravno... ja vozim ja sam kriv kaj kasnimo.

Naravno da bi mu rekao i onda standardno... 2, 3 puta me čeka ispred zgrade i onda sve po starom. Za doma isto. Ako bi on prije završio onda bi došao do mog ureda, sjeo i mjesto da me pusti da završim kaj imam on bi si malo pričao. Pa onda "joj nisam još gotovo evo još 10, 15 minuta". par puta sam ga i čekao a onda sam mu rekao da ako nije završio s poslom kad sam ja gotov ja idem a ako je gotov prije da mi ne sjedi u uredu. Nek pije kave, zapali cigaru, šetka se... gnjavi nekog drugog. Hvala dragom Bogu lik se za jedno 3 mj. se odselio u drugi kvart. Još me i imao obraza pitati dal bi ga opet vozio na posao, a imao sam barem 10 min do njega. Rekao NE. I onda kasnije čujem kao priča okolo da sam ja ovakva i onakav jel, eto, meni ga je bad voziti na posao pa on jadan mora tramvajem.

Primjer drugi. Jedna starija kolegica imala prometnu. Njoj ništa ali auto malo teže razlupan. Bio na servisu više od mjesec dana. Budući živi u mom kvartu nije bio bad, čak je i žena uredno dolazla ispred moje zgrade i stvarno nije kasnila. So far so good. No ta je mogla govoriti i govoriti i još malo govoriti... znam sve o njenoj familiji do 28. koljena. O njenoj vikendici, o njenom psu, o njenim prijateljicama, susjedama, hobijima... Glava mi je htjela puknuti. Jedva sam dočekao dan kaj joj je auto bio gotov.

Eto zašto se ljudi vole voziti sami u autu.

I cant believe therefore I need to ask this Croatia have been on my bucket list for very long but I could never manage it coz of expensive flights But this time I got lucky to find a deal on flights and hotels. I knew it wouldn’t be exactly cheap not eastern Europe prices for sure so I expected somewhere between Italy and spain but definitely not Portugal prices. All very heavily touristic cities. But boy how was I wrong. Dining and Drinking here is insane. Not any of my meal was less than 25 euros a person. I paid for a can of coke 8 euros which I have never even in Zurich. Then I thought maybe its a touristic center places but no I even visited a Supermarket and I paid more than what I would in Amsterdam. How is this working out. I come from Germany and I thought it would be affordable for me as I am used to little bit higher prices. I am going back shocked as much as I loved the nature beauty safety and great hospitality. I dont think I can afford coming back again.

Update: I appreciate your responses. I want to add few things here which might have been useful. For those doubting 8 euros coke. The place is a store and the only one and not a restaurant from where boats to blue cave origins. Alright super touristic but there are much more touristic places in the world. Feel free to verify this. I stayed and ate mostly near city centres coz I had limited days. Also you are free to consider 25 euros meals normal even in the centre but many touristic heavy cities like madrid, Rome and Amsterdam dont have these prices which has lot more income. Sorry for the rant. I saw bus full of tourists just landing in Dubrovnik, So there will always be people willing to spend on beautiful places . For me its few days things and I will recover, I just wanted locals perspective and enjoy your beautiful country.

Bok hreddit, jos sam na odmoru u Zadru sa svojim deckom Nijemcem, kojeg je danas ugrizla macka na otoku, zbog cega smo danas pokusali otic do lijecnika u Zadar. Otisli smo na hitni prijem kako bi brzo dobio cjepivo za tetanus ili opcenito kako bi to lijecnik pogledao, ali nas je lijecnica ODBILA i rekla kako nam ona ne moze pomoc, te da odemo u turisticku bolnicu ili do obiteljskog lijecnika. Poslusali smo ju i vidjeli da je turisticka zatvorena i otisli smo do tri obiteljska lijecnika. Sva tri su nas odbila i poslali na hitnu. Vratili smo se onda na hitnu, iako su nas odbili jednom. Meni je onda pala ideja da ih pitam da potpisu pisanu izjavu u kojoj stoji da su nas ODBILI. Odmah je lijecnica rekla da je nesporazum i da ce nas primit haha… Poslije sat vremena dolazimo na red kod mladog nekulturnog, neodgojenog lijecnika koji je kolutao ocima dok sam mu opisivao simptome decka, jer ne govori hrvatski. Dobili smo antibiotike i nije ga htio cijepiti, pa cemo sutra otic u Njemacku u bolnicu da mu to rijese. Najrade bi’ mu opsovao mater i njemu i cijelom sustavu.

UPDATE: Bili smo u 3 na hitnom prijemu u Njemackoj, gdje je sve 30 minuta trajalo. Lijecnik je rekao da bjesnocu mozemo iskljucit, ali da ugriz macke moze bit opasan, zbog cega bi se trebao dat booster tetanusa ako je proslo vise od 5 godina od cijepljenja, sto smo i ucinili.

Pijem danas Pipi i čitam deklaraciju.

Otkad se Pipi proizvodi i puni u Srbiji? Piše da je zemlja podrijetla Srbija.

Našla sam članak iz 2016 da će se proizvodnja prebaciti u Hercegovinu.

Ali nema nikakvih vijesti kad se proizvodnja prebacila u Srbiju. To očito nisu htjeli razglasiti na sva zvona.

Malo je smiješno iskreno. Simbol Dalmacije se proizvodi u Srbiji 😭😂

Nedavno sam gledao video “CineStar je gori nego što mislite” i, motiviran time, odlučio složiti popis preporuka za CineStar u Hrvatskoj. Kao netko tko redovito ide u kina, kako kod nas tako i diljem Europe, i prati kino trendove, želim podijeliti nekoliko ozbiljnih, ali i dobronamjernih prijedloga.

Znamo svi – CineStar je ovdje praktički monopolist i ponašaju se kao da ne trebaju mijenjati ništa da bi opstali. No, brojke nekih recentnih blockbustera (poput Supermana i F4 koji su za prvi vikend privukli tek polovicu očekivane publike) pokazuju da bi ih stvarno mogli biti primorani promjeniti se.

Sve što predlažem temelji se na ponašanju najvećih europskih kino-lanaca, koji svoja pravila neprestano prilagođavaju da bi opstali.

Vodio sam se sljedećim mantrama:

·       Kino je premium iskustvo – dostupno svima.

·       Ovo su kina s pet zvjezdica.

·       Filmovi su bolji u CineStaru.

1. Ozbiljna revizija cjenovne i scheduling politike

·       Pojednostavniti i spustiti cijene: Sljedećih 3-5 godina treba sustavno raditi na tome da se ljudi vrate u kino. Umjesto 20 akcija i 40 tarifa za ulaznice – jasna poruka: “Svaki film, svaki dan, 6 eur.” Nema dodatne naplate za duljinu filma. Studentska svaka četvrta ulaznica besplatna, ali i dalje 6 eur.

·       Ukinuti naknade: Smanjiti naknade za online kupnju, možda čak uvesti naknadu pri box office kupnji – bolje je imati emailove korisnika za ciljani marketing! Svjestan sam da je ta naknada tu kako bi poskupila ulaznicu, a bez da se profit dijeli s distributerom. Ali, ipak imate tih 25% PDV-a na nju.

·       Prestanak forsiranja 3D projekcija: Dosta s guranjem 3D i “premium” formata nauštrb klasičnih 2D projekcija. Raspored prilagoditi stvarnom interesu publike.

·       Uvođenje filmskih klasika: Povremeno uvrštavati moderne klasike na repertoar, posebno za obljetnice.

·       Kino pretplata: Uvesti sustav pretplate, npr. 20 eur/mj za neograničeno gledanje, ili 30 eur/mj za posebne formate. Npr. Odeon Limitless, Pathe Unlimited...

2. Masivna ulaganja u infrastrukturu

·       Modernizacija dvorana: Sve dvorane starije od 5 godina “aveunemallizirati”. Uvesti 1/3 ili više hiper-premium sjedala (doplate 3 eur za najudobnije fotelje, 1 eur za lovebox). Royal Bed koncept maknuti iz prvih redova, VIP fotelje moraju biti kao u Avenue Mallu s motoriziranim naslonom i podestom – ništa manje! Royal Bed doplata za prvi red vrijeđa inteligenciju gledatelja.

·       Extreme dvorane: Sve Extreme dvorane nadograditi na Dolby Atmos i 4K HDR projektore u iduće 2-3 godine. Doplata najviše 1 eur. Trenutno stanje je prodavanje magle, jer identične dvorane unutar istog kompleksa imaju drugačije “cijenovne” karakteristike – npr Mall of Split Extreme dv5 je tehnički identična dvorani 3.

·       Inventura i obnova: Dubinsko čišćenje, bojenje zidova, mijenjanje prljavih tepiha, mijenajnje rasvjete, obnavljanje platna, zamjena dotrajalih zvučnika/pojačala, čišćenje projekcijskih stakala, kalibracija projektora. Poneki i upgrade projektora gdje je preanemično. Micanje 3D polarizatora gdje drastično smanjuje 2D kvalitetu.

·       Jasna oznaka 4K projekcije: Na webu označiti koji film ima pravu 4K projekciju, bez dodatne naplate.

·       Novi cinemati: Uvesti automatske blagajne za ulaznice i catering (poput McDonald’s šeme – uzmi broj, plati karticom).

3. Posebni zahvati u zagrebačkim kinima

·       IMAX (Arena): Hitna obnova dvorane i zamjena projektora – trenutni 2K sustav je zastario i daleko lošiji od običnih 4K projektora u tom istom multipleksu. Jedan od zadnjih ovako starih digitalnih IMAX projektora u Europi!

·       Branimir: Smanjiti klasični box office i instalirati bar na prizemlju umjesto box officea, puno novih cinemata, proširenje lobbya sve do restorana. Umami izbaciti iz te zone i napraviti veliki Cinema bar – da taj CineStar postane kino broj 1 u zemlji (znate vi to!)

·       Avenue Mall: Obnova lobbya, napraviti bar, dovršiti renovaciju dvorana 8 i 9.

4. Osvježenje brandigna i vraćanje tradiciji

·       Rebranding: Lagano dotjerati logo, vratiti stari glamurozni štih kao prije 20 godina – što manje modernog, što više tradicije. Ovaj video dobrodošlice je primjer te atmosfere. IZVRSTAN je!

·       Zašto je zvijezda sada na lijevoj strani logotipa?! Simbolizira kina s dvije zvijezdice? Vratiti stari, čisti logotip!

5. Pre-show, reklame i komunikacija

·       Pre-show max 12-13 minuta, najviše 3 trailera.

·       Novi intro: Inspirirati se starim Odeon kinima, kreirati identitet i politike prema dobrom startu projekcije (inače, već “kradu” ideje – “Hej, osjećaš to, zar ne?” iz CineStar TV brendiranih dvorana je copy-paste Vue cinemas brendinga, samo lošije izvedeno).

·       Reklama: Nema ni potrebe limitirati – ionako ne mogu prodati više reklamnog prostora kako sad stvari stoje.

·       Konzistentnost internog oglašavanja i preshowa kroz cijelu tematiku.

·       Komunikacija boljeg Extreme iskustva: uz tehnološki napredniji Extreme (Extreme+?) treba ići jaka kampanja koja objašnjava faktualno točno (bez lažnih „laserski preciznih zvukova“ i sličnih varanja kupaca) zašto je dvorana bolja od drugih i zašto vrijedi taj euro više.

·       Novi glas kina: Nova platforma, novi “voiceover”. Trenutni je užasno bezličan i robotski, treba topliji, “welcoming” glas (Alen Balen je znao pogoditi duh brenda, pokoj mu duši, na način na koji Baby Dooks ne može sa hladnim glasom).

·       Papirnate karte: Moraju biti na kartonu. Dajte ljudima izbor (da na cinematu besplatno ispišu svoju online kupljenu na fizičku kartu za uspomenu).

6. Snacks

·       McDonalds sustav naručvianja na kioscima tj kartomatima je već spomenut.

·       Kokice – moraju biti svježe, fine i tople. Nedopustivo je da mušterije vide kako se vade iz kesa za smeće – tobožnjih „popcorn freshness bag“. Kako biste se vi očekivali da platite 5 eura za kokice iz kese?

·       Nachosi – promjeniti dobavljača, uvesti dobar sour cream, poboljšati kvalitetu i povećati količinu u porcijama.

·       Pivo opet mora biti dostupno u kinima, kao i Hidra. Ponudite velike staklene boce koje bi se ostavljale u gajbi na izlasku iz dvorane.

Znam da bi neka konzultantska firma za ovako nešto tražila ozbiljan novac, ali poznavajući CineStar, sumnjam da bi ga dali. U svakom slučaju, to su neki koraci s kojima bi stvarno mogli ponovno osvojiti publiku i vratiti kinima status kakav zaslužuju. Svjestan sam da sve ovo košta… ali je to cijena investiranja u business koji je pred istekom roka trajanja ako se nešto drastično ne promijeni.

Vjerojatno bi imao i još ideja i specifičnih problema – kao npr pokvareni centralni zvučnik u dv1 Branimiru ili desni u dv6 u Avenue Mallu – ali mislim da bi se to sve pokrilo sa ovim generalnim radnjama čišćenja.

Što vi mislite, je li ovo ostvarivo? Ili je kod nas navika “dobro je dok ide” previše ukorijenjena?

Listam nesto Wikipediju ovih dana i vidim da se prema njihovim podatcima na nasoj strani borilo otprilike 200K ljudi. Odakle se onda stvorilo jos 200K ljudi na tom popisu? Je li moguce da stvarno toliko ljudi vara drzavu i zasto to nije veca tema? Zasto se nista ne poduzima po tom pitanju?

Znam da nikako ne treba uzimati FB komentare ispod news članaka za ozbiljno jer se tamo skupi valjda najveći i najgluplji od svih šljamova našeg društva, ali svejedno sam užasnut. Ispod Indexovog, a vjerujem i svakog drugog, članka o najavi Parade ponosa u subotu u Zagrebu nećete pronaći niti jedan jedini komentar podrške, ili bar neutralan stav. Samo najgore od najgorih i najzadrtijih nazadnih konzervativnih splačina.

Od uobičajenih "to je bolest", "povorka srama", "dosadili ste bogu i narodu" do agresivnijih i casual poziva na nasilje i prijetnji pa sve do osobnog favorita - "birali ste dobili ste", "možemo sektaši, sotonisti" i "senf pederu, sad uživajte 4 godine, odabrali ste" - koji se kose sa zdravim razumom i logikom jer totalno nemamo gay prideove zadnjih 25 godina i nismo ih imali kad je Bandić bio živ.

Moje pitanje je koji kurac je s ljudima?? Jel bismo bili tako uspješna turistička zemlja da stranci znaju kakvog je stava prosječni Hrvat? I ono NAJVAŽNIJE - kako se osjećaju djeca u pubertetu koja su skužila da su gay i onda vide takve idiotske mlatimudane u komentarima i skuže u kolko sjebanom društvu sad moraju preživljavat??

Jesmo li zaokrenuli opasno u neke konzervativne muljeve od stavova ili stvarno FB komentatori nisu reprezentativan uzorak društva? Ali brojke lajkova podrške takvim trogloditima i sama količina hejt komentara svakako zabrinjavaju.

Danas čitam naslov, gradi se luksuzna zgrada kod Maksimira, kvadrat 8000€. Pa koja više pička materina i luksuzni stanovi po cijenama od polugdisnjih plaća. Gradi se samo za bogate, koji ionako imaju nekoliko nekretnina, a srednji sloj nek se jebe i renta ionako preskupe stanove do kraja života.

Lova se razbacuje na sve strane, npr Rimcu za svemirske taksije 200 mil. eura, za što bi mogao napraviti cca 2500 stanova - naravno ne besplatno nego prodati građanima po 1800€ kvadrat npr.

Što vi mislite?

Kontekst: prije skoro 2 godine okusio sam na svojoj koži što znači postati ovisan o klađenju i kocki. Sportsko klađenje je bilo dio mog života i puno više od toga, ali je do upoznavanja s online casinom bilo "rekreacijski" ( u prosjeku 1 listić za vikend kad bi bila sezona).

Prije nešto više od godinu dana, došao sam do najniže točke u svom životu - da posudim novac od nekoga i prokockam ga. Nije se radilo o velikoj svoti, "svega" 50€, ali je bilo, hvala Bogu, dovoljno da napokon shvatim da od toga nema ništa i da napokon u potpunosti prestanem.

Deaktivirao sam apsolutno svaki račun koji sam otvorio i pokušao zaboraviti na sve. Bilo je trenutaka slabosti, u kojima sam upalio, na primjer rizk.fun kako bi vrtio lažne novce samo da mi se nešto vrti. Pičku materinu al smo mi ljudi dopaminske kurve.

E sad, Vi koji još čitate, sad kreće kicker dio priče. Ustajem ujutro, pijem kavu i gledam video nolifera "Sumrak PC gaminga", u kojem on u suštini priča kako su Nvidia, AMD i Intel kapitalističke pederčine (što i jesu) jer te tjeraju da svakih par godina kupuješ nove dijelove za PC. U isto vrijeme dok gledam video koji pljuje po kapitalizmu dolazi mi mail iz, gle čuda, Prve Sportske kladionice u kojoj sam prije imao račun. Mail je u suštini bio - "e buraz, nisi dugo zavrtio koji spin he-he, aj nam se opet pridruži i malo se zabavi."

Kako ih nije sram kontaktirati ovisnike koji su deaktivirali račun pitati ih da ga opet aktiviraju? Koliki šljam od tvrtke moraš biti, da ovisnike, koji su se odlučili za bolji život, za korak naprijed, želiš uvući nazad u to sranje samo zbog svog profita? Serem se u Vas i u državu koja to dopušta i ne kažnjava tvrtke koje okreću najviše para u državi. Dok oni grabe porez libo ih racku što rade ljudima.

O samim stvarima koje se rade na kladionicama bi mogao napraviti jedan skroz odvojeni post, kako na stranicama poput rizk.fun svakih 2 minute iskače reklama da probaš s pravim parama zaigrati, kako su ograničenja na uplatu totalni prividni bullshit i slično, ako Vas zanima još njihovih etički odvratnih trikova, slobodno pitajte.

Situacija je sljedeća:

Čovjek dolazi na odmor u Dalmaciju. Prvi put posjećuje ovo mjesto. Stiže kasno uvečer, oko 1.30h

Mjesto je relativno mirno sa puno slijepih ulica. Google ga navodi u pogrešnu ulicu (radi sporednih puteljaka koji su ucrtani kao putevi) u kojoj se jedva uspije okrenuti nazad. Nakon toga ulazi u pravu ulicu, međutim primjećuje opet znak da je slijepa ulica te da je dosta usko. Apartman koji je unajmio je na kraju ulice koja je duga oko 100m. Nije siguran koja je kuća i jeli to pravi put (jednom se zeznuo). Čovjek radi sljedeće: Na ulazu u ulicu parkira pored ceste. Taj dio nije ograđen niti izrađen niti označen vidljivo (čitaj: zarastao, trava, ugaženo, mrkli mrak). Uzima stvari i odlazi do apartmana. Ujutro u 6h dolazi po auto da pomjeriti do apartmana. Pronalazi auto s izbušenim gumama jer je to privatna parcela.

Sad mene zanima, koliki jebeni retard moraš biti da to napraviš svime sunarodnjaku ili bilo kome općenito?